Analisi letteraria e critica della poesia di Desa Dautovic “Mentre ti aspettavo” Scritta da: Kareem Abdullah – Irak. Pubblicazione di Elisa Mascia -Italia

Foto cortesia del prof Kareem Abdullah -Irak e della poetessa Desa Dautovic 

Mentre ti aspettavo

Per ascoltare le tue calde parole
Mentre la fiamma del desiderio ardeva
Ogni pensiero inseguiva la distanza
Per toccare il calore della tua anima.

Passano le ore e non le ore
Le tue parole mi giungono portate dal vento
Le ascolto, sospiro per un istante
E tu sai che ti amo e ti aspetto.

Vengono a sussurrarmi da lontano
Mentre ti aspetto sento la tua voce
E le più belle canzoni dedicate
Scritte con nostalgia, con grande amore.

Desa Dautovic



Dok sam te čekala

Da čujem tvoje tople reči
Dok je goreo žudnje plam 
Svaka misao daljinu jurila 
Da ti dodirne duše toplinu.

Sati prolaze a niti satima 
Šalju mi tvoje reči vetrom 
Slušm ih, uzdišem trenutak 
A znaš da te volim i čekam.

Dolaze mi šapati daljinom 
Dok te čekam čujem tvoj glas 
I najlepše posvećene pesme 
Pisane čežnjom, velikom ljubavlju. 

Desa Dautović




Analisi letteraria e critica della poesia “Mentre ti aspettavo”
Scritto da: Kareem Abdullah – Irak 

La poesia “Mentre ti aspettavo” si basa sul motivo dell'attesa come profonda esperienza emotiva che trascende la transitorietà del tempo e si trasforma in uno stato di esistenza. L'attesa qui non è un vuoto, ma un compimento d'amore; il tempo diventa un linguaggio speciale di sentimenti e la distanza uno spazio in cui sogni, sussurri e versi si moltiplicano.

La poetessa inizia con un'immagine delicata: “Mentre ti aspettavo per udire le tue calde parole”, in cui la parola diventa un sostituto della presenza fisica dell'amato. In questo modo, sottolinea che il vero amore si nutre del calore dell'anima piuttosto che della vicinanza del corpo. L'immagine in cui ogni pensiero si precipita attraverso la distanza per raggiungere il calore dell'anima amata è particolarmente efficace, perché il pensiero acquista mobilità umana e il potere di superare i confini dello spazio.

Nella seconda strofa, il tempo diventa un elemento poetico fondamentale. Le ore scorrono, ma l'attesa non perde la speranza. Il vento si trasforma in messaggero che porta le parole dell'amato. Con questo simbolo, profondamente radicato nella tradizione poetica, l'autrice dimostra che l'amore trova sempre le proprie vie di comunicazione, anche quando un incontro fisico non è possibile.

L'ultima strofa eleva l'emozione a un livello ancora più sottile. I sussurri provenienti da lontano si trasformano nella presenza di una voce, e la voce dell'amato diventa fonte di musica interiore. Allo stesso tempo, le poesie più belle nascono dal desiderio e da un grande amore. Così, la poesia percorre il cammino dall'attesa delle parole alla nascita stessa della poesia, confermando che l'amore sincero è la fonte più profonda della creazione artistica.
Dal punto di vista stilistico, la poetessa utilizza un linguaggio limpido, semplice e arioso, privo di retorica superflua. Le sue immagini appaiono discrete, ma cariche di una forte carica emotiva. Il ritmo calmo della poesia corrisponde pienamente all'atmosfera di attesa e contemplazione interiore, creando armonia tra sentimenti ed espressioni.

La poesia “ Mentre ti aspettavo ” non è solo una dichiarazione d'amore; è una meditazione poetica sul potere dell'amore di superare la distanza e sul potere delle parole che diventano un ponte tra due anime. Con questo canto, Desa Dautović riesce a trasformare l'attesa in un atto creativo: la poesia nasce dal desiderio, la presenza dall'assenza e la musica del cuore dal silenzio, che può essere ascoltata solo da coloro che conoscono veramente l'amore.
Kareem Abdullah -Irak 



Književno-kritički osvrt na pjesmu „Dok sam te čekala“
Piše: Kareem Abdullah – Irak

Pjesma „Dok sam te čekala“ zasniva se na motivu čekanja kao dubokog emocionalnog iskustva koje nadilazi prolaznost vremena i prerasta u stanje postojanja. Čekanje ovdje nije praznina, već ispunjenost ljubavlju; vrijeme postaje poseban jezik osjećanja, a daljina prostor u kojem se umnožavaju snovi, šapati i stihovi.
Pjesnikinja započinje nježnom slikom: „Dok sam te čekala da čujem tvoje tople riječi“, čime riječ postaje zamjena za fizičku prisutnost voljene osobe. Time naglašava da se istinska ljubav hrani toplinom duše prije nego blizinom tijela. Slika u kojoj svaka misao juri kroz daljinu kako bi dotaknula toplinu voljene duše posebno je uspješna, jer misao dobija ljudsku pokretljivost i moć da nadvlada granice prostora.
U drugoj strofi vrijeme postaje važan poetski element. Sati prolaze, ali čekanje ne gubi nadu. Vjetar se pretvara u glasnika koji nosi riječi voljene osobe. Ovim simbolom, duboko ukorijenjenim u pjesničkoj tradiciji, autorica pokazuje da ljubav uvijek pronalazi vlastite puteve komunikacije, čak i kada fizički susret nije moguć.
Završna strofa uzdiže emociju na još suptilniji nivo. Šapati koji dolaze iz daljine pretvaraju se u prisutnost glasa, a glas voljene osobe postaje izvor unutrašnje muzike. Istovremeno, najljepše pjesme nastaju iz čežnje i velike ljubavi. Tako pjesma prelazi put od iščekivanja riječi do samog rađanja poezije, potvrđujući da je iskrena ljubav najdublji izvor umjetničkog stvaranja.
Sa stilskog aspekta, pjesnikinja koristi čist, jednostavan i prozračan jezik, oslobođen suvišne retorike. Njene slike djeluju nenametljivo, ali nose snažan emotivni naboj. Miran ritam pjesme u potpunosti odgovara atmosferi iščekivanja i unutrašnje kontemplacije, stvarajući sklad između osjećaja i izraza.
Pjesma „Dok sam te čekala“ nije samo ljubavna ispovijest; ona je poetska meditacija o moći ljubavi da nadvlada daljinu i o snazi riječi koje postaju most između dvije duše. Desa Dautović ovom pjesmom uspijeva čekanje pretvoriti u stvaralački čin: iz čežnje se rađa poezija, iz odsutnosti prisutnost, a iz tišine muzika srca koju može čuti samo onaj ko istinski poznaje ljubav.
Kareem Abdullah - Irak 









Commenti